Sport i rekreacija snažna karta za produljenje turističke sezone

Ono što je za Hrvatsku bitno, budući da gosti iz srednje Europe sve više prevladavaju na hrvatskim odredištima, je da takav pristup preuzimaju i, primjerice, Poljaci i Česi, pa više i nema dvojbi oko toga treba li ili ne ulagati u sportsko-rekreacijsku ponudu.

Može se raspravljati je li Hrvati vole sport ili tek sportske uspjehe, a poznato je da zaostajemo za Slovencima kad je riječ o rekreativnom bavljenju sportom, no sigurno je da tek puno sunčanih dana i atraktivna obala kako godine odmiču postaju sve nedovoljniji za ispunjavanje sve zahtjevnijih očekivanja turista koji su željni iskustva doživljaja kroz dinamično provedeno vrijeme tijekom godišnjih odmora.

Naravno da to utječe i na razmišljanje o načinu razvoja turizma, odnosno o uključivanju sportsko-rekreacijske ponude u aktivan odmor. Štoviše, sport postaje bitan alat za diverzifikaciju turističke ponude, povećanje potrošnje gostiju te produljenje turističke sezone.

Podaci upućuju da oko 30 posto europskih turista bira odredište upravo prema mogućnostima za sport i rekreaciju koji se nude. Već smo spomenuli Sloveniju, ali i gosti s drugih tržišta poput Skandinavije, Njemačke ili Austrije traže aktivan odmor. Ono što je za Hrvatsku bitno, budući da gosti iz srednje Europe sve više prevladavaju na hrvatskim odredištima, je da takav pristup preuzimaju i, primjerice, Poljaci i Česi, pa više i nema dvojbi oko toga treba li ili ne ulagati u sportsko-rekreacijsku ponudu.

Nedvojbeno je da Hrvatska ima veliki i raznovrstan potencijal kad je riječ o mogućnostima za sportske aktivnosti. Spomenuli smo već obalu, no tu su i planinska područja poput Velebita, Biokova, Dinare i Gorskog kotara te jezera i rijeke gdje se može uživati u spuštanju brzacima u kanuima.

Čitav spektar aktivnosti je moguć kao što su planinarenje, nordijsko hodanje, penjanje, biciklizam, ronjenje, jedrenje, veslanje, golf, sportovi s loptom, a ponegdje i zimski sportovi.

Turističkim djelatnicima nije promaklo da turisti usmjereni na sport i rekreaciju u prosjeku potroše između 20 i 30 posto više no prosječni gosti, a ako im se svidi ono što neka destinacija nudi znaju se i vraćati kako bi ponovili bavljenje određenom aktivnošću.

Ne treba posebno isticati da sportsko-rekreativna ponuda omogućuje i može povećati dolaske i izvan glavne sezone. Upravo zato zadnjih godina i rastu investicije u sportsko-rekreativnu infrastrukturu, a vrlo često se uz privatna ulaganja koriste i novci iz europskih fondova kojima se potiče razvoj zdravog i održivog turizma.

Iako primjera dobre prakse ima diljem Hrvatske, ne treba začuditi da je Istarska županija među onima koji daju najveći naglasak na ulaganje u sportsko-rekreativnu stranu turizma.

Također valja napomenuti da izgradnja infrastrukture za sportske aktivnosti povećava potražnju i za drugim uslugama što sve skupa izravno i posredno utječe na mogućnost otvaranja novih radnih mjesta.

No, sportsko-rekreacijski aspekt turizma ne podrazumijeva samo amaterske aktivnosti gostiju, već i organiziranje sportskih događaja koji će privući posjetitelje. Takvi primjeri su već odavno dokazani ATP turnir u Umagu, zatim Cro Race biciklističke utrke ili jedriličarske regate. Štoviše, takva događanja privlače goste visoke platežne moći.

Ono što ipak treba primijetiti je da se, unatoč deklarativnom opredjeljenju za produžetak sezone, još uvijek najveći dio turističkog prometa, oko 70 posto, odvija u ključnim ljetnim mjesecima i zbog toga su sport i rekreacija važne poluge za ostvarenje znatnijeg broja turističkih dolazaka tijekom cijele godine. Ipak, za to bi bilo potrebno pomnije razraditi strategiju i razviti još intenzivniju sinergiju između privatnog i javnog sektora, ali i obrazovati ljude koji će moći profesionalno se posvetiti upravo sportsko-rekreacijskom aspektu turizma. Drugim riječima, ne se oslanjati pretežito na one koji se takvim poslovima posvete samo manji dio godine.

Također tu bitnu ulogu mora odigrati destinacijski marketing koji će precizno ciljati sadržajem goste koji traže aktivan odmor.

Svakako je zanimljivo spomenuti i par primjera dobre prakse.

Na pravcu nekadašnje željezničke pruge koja je povezivala Poreč i Trst otvorena je oko 80 kilometara duga sportsko-rekreacijska staza Parenzana koju s jednakim uživanjem mogu koristiti hodači i biciklisti.

Kako se navodi na promotivnom materijalu, istarska dionica vijuga kroz prekrasne udoline, preko zelenih brežuljaka, kroz vinograde i uz maslinike tik do srednjovjekovnih gradića. Putem vode prepoznatljive žute table nudeći informacije o povijesnim vijaduktima, tunelima i željezničkim stanicama koji se mogu otkrivati na putu.

Naravno da takva ponuda onda promiče održivi turizam i lokalne proizvode, omogućuje da gosti uživaju praktično od ožujka do studenoga te povezivanjem više općina potiču se i ulaganja u smještaj i gastronomsku ponudu.

U unutrašnjosti Hrvatske, primjerice na prostoru Plitvičkih jezera i obližnjih odredišta, razvijaju se u zadnje vrijeme ponude takozvanih trail utrka, nordijskog hodanja, jahanja ili zipline sadržaja.

Takav iskorak u područjima koja nisu primarno usmjerena na turizam, izuzev plitvičkog nacionalnog parka, potiče dolazak i boravak turista u kontinentalnim područjima.

Nikako se ne smije smetnuti s uma wellness i termalni turizam na sjeveru Hrvatske, primjerice u Svetom Martinu na Muri ili Tuheljskim toplicama. Takva odredišta privlače goste tijekom cijele godine jer nude kombinaciju sporta, rehabilitacije, medicinskih usluga i aktivnog odmora. Na takva mjesta nerijetko odlaze i domaći sportski klubovi kako bi održavali pripreme ili se organiziraju korporativne skupine gostiju u cilju team-building aktivnosti.

Ono što bi isto moglo biti zanimljivo i povećati turističke prihode kroz sportski aspekt priče je osnažiti rad na ponudi za inozemne klubove i sportska društva kako bi dio svojih priprema održali u Hrvatskoj.

Jasno je da je za takav iskorak potrebna izgradnja odgovarajuće infrastrukture, a da je infrastruktura jedna od glavnih zapreka i izazova za još snažniji razvoj sportsko-rekreacijskog turizma svijest postoji već dulje vrijeme.

Naravno, za uspješno rješavanje tog pitanja potrebno je iskoristiti opcije koje mogu ponuditi modeli javno-privatnog partnerstva jer je teško očekivati, kao i u mnogim drugim područjima, da će samo privatni interes dovesti do željenih rezultata.

Da je to tako potvrđuje i primjer adrenalinskog parka Duboka na Papuku koji je dio javno-privatnog projekta i doprinosi razvoju turizma u Slavoniji koja je turistički gledano tradicionalno slabije razvijena.

Cikloturistička mreža Baranje i Osijeka je također dobar primjer poticanja dolaska gostiju željnih sporta i rekreacije jer je u blizini kao pravi turistički magnet Kopački rit, a biciklističke rute povezuju vinske ceste, sela i kulturne lokalitete. Tu prolazi i međunarodna biciklistička ruta EuroVelo 6 koja povezuje Atlantski ocean sa Crnim morem.

Premda nema posve preciznih podataka poznato je da zdravstveni turizam, u kojem investicije rastu, čini između pet i deset posto ukupnih turističkih prihoda, a u njega spada i wellness turizam, pa je sasvim razvidno da se produbljivanje opće sportsko-rekreacijske ponude može višestruko vratiti kroz rast turističkih prihoda.

I.I.